Sadržaj
Streptococcus odgovara rodu bakterija koje karakteriziraju da imaju zaobljeni oblik i nalaze se poredane u lancu, uz to što imaju ljubičastu ili tamnoplavu boju kad se gledaju kroz mikroskop, te se zbog toga nazivaju gram pozitivnim bakterijama.
Velik dio vrste Streptococcus mogu se naći u tijelu i ne uzrokuju bilo kakvu bolest. Međutim, zbog nekih stanja može doći do neravnoteže između različitih vrsta mikroorganizama prisutnih u tijelu i, shodno tome, ova vrsta bakterija može se lakše razmnožavati, uzrokujući različite vrste bolesti.
Ovisno o vrstiStreptococcus koji se uspije razviti, rezultirajuća bolest i simptomi mogu se razlikovati:
1. Streptococcus pyogenes
O Streptococcus pyogenes, S. pyogenes ili Streptococcus skupina A vrsta je koja može izazvati najozbiljnije infekcije, iako je prirodno prisutna u nekim dijelovima tijela, posebno u ustima i grlu, osim što je prisutna u koži i dišnim putovima.
Kako doći do njega:Streptococcus piogenimože se lako prenijeti s osobe na osobu dijeljenjem pribora za jelo, poljupcima ili izlučevinama, poput kihanja i kašljanja, ili kontaktom s izlučevinama rana zaraženih ljudi.
Bolesti koje može izazvati: jedna od glavnih bolesti uzrokovanih S. pyogenes to je faringitis, ali također može uzrokovati šarlah, kožne infekcije, poput impetiga i erizipela, uz nekrozu tkiva i reumatsku groznicu. Reumatska groznica je autoimuna bolest koju karakterizira vlastiti napad tijela na imunološki sustav i kojoj može pogodovati prisutnost bakterija. Naučite kako prepoznati i liječiti reumatsku groznicu.
Uobičajeni simptomi: simptomi infekcije putem S. pyogenes variraju ovisno o bolesti, međutim najčešći simptom je trajna upala grla koja se javlja više od 2 puta godišnje. Infekcija se identificira laboratorijskim testovima, uglavnom testom na anti-streptolizin O ili ASLO, koji omogućuje identifikaciju antitijela koja se proizvode protiv ove bakterije. Pogledajte kako razumjeti ASLO ispit.
Kako liječiti: Liječenje ovisi o bolesti koju bakterije uzrokuju, ali uglavnom se radi uz upotrebu antibiotika, poput penicilina i eritromicina. Važno je da se liječenje provodi prema uputama liječnika, jer je uobičajeno da ova bakterija stekne mehanizme rezistencije, što liječenje može zakomplicirati i rezultirati ozbiljnim zdravstvenim komplikacijama.
2. Streptococcus agalactiae
O Streptococcus agalactiae, S. agalactiae ili Streptococcus skupina B, su bakterije koje se lakše mogu naći u donjem crijevnom traktu te u ženskom mokraćnom i spolnom sustavu, a mogu izazvati ozbiljne infekcije, posebno u novorođenčadi.
Kako doći do nje: bakterija je prisutna u rodnici žene i može kontaminirati plodnu vodu ili je dijete usisati tijekom porođaja.
Bolesti koje mogu izazvati: o S. agalactiae može predstavljati rizik za dijete nakon rođenja, što može uzrokovati sepsu, upalu pluća, endokarditis, pa čak i meningitis.
Uobičajeni simptomi: prisutnost ove bakterije obično ne uzrokuje simptome, ali se kod žene može prepoznati nekoliko tjedana prije poroda kako bi se potvrdila potreba za liječenjem kako bi se spriječila infekcija novorođenčeta. Već kod djeteta infekcija se može prepoznati kroz simptome kao što su promjene u razini svijesti, plavkasto lice i otežano disanje, koji se mogu pojaviti nekoliko sati nakon poroda ili dva dana kasnije. Razumjeti kako se ispit radi kako bi se utvrdilo prisustvo Streptococcus skupina B u trudnoći.
Kako liječiti: liječenje se obično vrši uz upotrebu antibiotika, na koje liječnik najčešće ukazuje Penicilin, Cefalosporin, Eritromicin i Kloramfenikol.
3. Streptococcus pneumoniae
O Streptococcus pneumoniae, S. pneumoniae ili pneumokoki, mogu se naći u respiratornom traktu odraslih i rjeđe u djece.
Bolesti koje može izazvati: odgovoran je za bolesti poput otitisa, sinusitisa, meningitisa i, uglavnom, upale pluća.
Uobičajeni simptomi: s glavnom bolesti upale pluća, simptomi su obično respiratorni, kao što su otežano disanje, disanje brže od normalnog i pretjerani umor. Poznavati ostale simptome upale pluća.
Kako liječiti: liječenje se vrši uz upotrebu antibiotika, koje bi liječnik trebao preporučiti, kao što su, na primjer, penicilin, kloramfenikol, eritromicin, sulfametoksazol-trimetoprim i tetraciklin.
4. Streptococcus viridans
O Streptococcus viridans, također poznat kao S. viridans, nalazi se uglavnom u usnoj šupljini i ždrijelu i ima zaštitnu ulogu, sprečavajući razvoj drugih bakterija, poput S. pyogenes.
O Streptococcus mitis, koji pripadaju skupini S. viridans, prisutan je na površini zuba i sluznice, a njegova prisutnost može se identificirati vizualizacijom zubnih naslaga. Te bakterije mogu ući u krvotok tijekom četkanja zuba ili vađenja zuba, na primjer, posebno kada su desni upale. Međutim, kod zdravih ljudi ove se bakterije lako eliminiraju iz krvotoka, ali kada osoba ima predisponirajuće stanje, poput ateroskleroze, primjene intravenskih lijekova ili problema sa srcem, na primjer, bakterija može rasti na određenom mjestu u tijelu, što rezultira endokarditis.
O Streptococcus mutans, koja također pripada skupini S. viridans, uglavnom je prisutan u caklini zuba, a njegova prisutnost u zubima izravno je povezana s količinom konzumiranog šećera, koji je glavni odgovoran za pojavu zubnog karijesa.
Kako potvrditi zarazu putemStreptococcus
Identifikacija infekcije putem Streptococcus radi se u laboratoriju kroz određene preglede. Liječnik će, prema simptomima koje je osoba prikazala, naznačiti materijal koji će se poslati u laboratorij na analizu, što može biti primjerice krv, iscjedak iz grla, usta ili vagine.
U laboratoriju se provode određeni testovi koji ukazuju na to je li bakterija koja uzrokuje infekciju Streptococcus, pored ostalih testova koji omogućuju identifikaciju vrsta bakterija, što je važno za liječnika da dovrši dijagnozu. Uz identifikaciju vrste, provode se i biokemijska ispitivanja radi provjere profila osjetljivosti bakterija, odnosno provjere koji su najbolji antibiotici za borbu protiv ove infekcije.